Kreditne unije – nekada i danas

Depoziti članova kreditnih unija su osigurani na isti način kao i depoziti banaka, što znači da su osigurani putem nacionalnih sustava osiguranja štednih uloga.

Povijest kreditnih unija

U Europi postoji duga tradicija zadružnog oblika poslovanja u financijskom sektoru. Različit razvojni put financijske industrije u pojedinim zemljama doveo je do raznih pravnih oblika udruživanja, od zadružnih banaka, štedionica, štedno-kreditnih zadruga do kreditnih unija.

Kreditne unije najlakše je prepoznati prema njihovoj privrženosti principima zadrugarstva, posebno u pogledu članstva i kontrole. Poslije drugog svjetskog rata mnoge organizacije pod imenom kreditnih unija ili zadruga pokrenule su vlade zemalja u razvoju, iako državna kontrola predstavlja temeljnu negaciju zadružnih načela.

Prve uspješne kreditne unije djeluju u Njemačkoj 1852. godine pod vodstvom pionira zadružnog poslovanja imenom Hermann Schulze-Delitzsch. Inspiraciju su našle u uspjehu zadružnog organiziranja u drugim sektorima poput maloprodaje i poljoprivrede. Slične financijske institucije pojavile su se nešto ranije i u Japanu, u seoskim zajednicama nazvanim gojōkō, svaka osoba mogla je posuditi beskamatna sredstva na 100 dana, a svi članovi zajednički su preuzimali rizik nepodmirivanja duga. Do 1859. godine u Njemačkoj je su djelovale 183 unije sa 18.000 članova u pokrajinama Posen i Sachsen. Ove kreditne unije bile bi prepoznatljive i danas svojom odanošću temeljnim aspektima zadružnog identiteta: načelima uzajamnosti, odgovornosti, demokratičnosti, jednakosti i solidarnosti. Schulze je zaslužan za ispostavljanje načela udruživanja koja još uvijek čine pravnu osnovu za današnje kreditne unije.

Propast usjeva i glad 1846. godine potaknule su Schulze-Delitzsch-a da organizira mlin i pekaru u zadružnom vlasništvu, koja je prodavala kruh svojim članovima uz značajnu uštedu. Schulze-Delitzsch je taj zadružni princip upotrijebio i za zadovoljavanje potreba za financiranjem članova zadruge, osnivanjem prve financijske zadruge poznate kao «Narodna banka», spomenute 1852. godine. Do 1912. godine «Narodna banka» imala je 641.000 članova.

Friedrich Raiffeisen se, pak, trudio osigurati kreditne linije za farmere. Osnovao je Heddesorf kreditnu uniju 1864. godine kako bi pomagao njemačkim farmetima pri kupovini stoke, opreme, sjemena i ostalih potreba farmera.

Osnovne značajke poslovanja tih ranih njemačkih kreditnih unija uključuju:

– demokratsko upravljanje

– princip «jedan član – jedan glas» bez obzira na veličinu članskog uloga

– uprava koju biraju članovi

– volontersko načelo

Početkom dvadesetog stoljeća, ideja kreditnih unija prelazi Atlantik i prva kreditna unija osniva se u Quebec-u, gdje Alphonse Desjardins organizira La Caisse Populaire de Levis s misijom pružanja dostupnih zajmova radničkim obiteljima. Unija je počela s radom u siječnju 1901. godine, zaprimanjem depozita u iznosu od deset centi. Osnivač Alphonse Desjardins, dobio je ideju za otvaranjem takve institucije 1897., kada je čuo priču o građaninu Montreala koji je sudskim nalogom bio prisiljen platiti gotovo $5,000 kamate na zajam od $150 uzet od pozajmljivača novca.

Desetljeće kasnije, Desjardins pomaže skupini franko-američkih katolika u Manchesteru, New Hampshire, pri osnivanju St. Mary’s Cooperative Credit Association. Prva kreditna unija u Sjedinjenim američkim državama počinje s radom 1909. godine.

U Sjedinjenim američkim državama, u ranoj fazi razvoja financijskog sustava kreditne unije pojavile su se kao izvor financijskih usluga koje banke nisu mogle zadovoljiti, u srednjoj klasi i siromašnijim slojevima. One koje su djelovale u siromašnijim urbanim i ruralnim zajednicama postale su važan izvor mikrofinanciranja.

U 20-im godinama prošlog stoljeća, pokret kreditnih unija u SAD-u postaje sve popularniji. Obitelji imaju sve više ušteđenog novca i postaje im dostupna roba poput automobila i bijele tehnike, ali su im potrebne kreditne linije za kupnju tih proizvoda. U to doba malo banaka se odlučivalo za iskorak u područje potrošačkog kreditiranja i kreditne unije su se nametnule kao snažna alternativa.

Potaknuta tim uspjehom stvara se nacionalna asocijacija – Credit Union National Extension Bureau s ciljem promoviranja osnutka kreditnih unija širom SAD-a. Do 1925, 26 saveznih država izglasava zakone koji omogućavaju osnivanje kreditnih unija, 1930. godine u 32 države postoji zakonska regulativa, a sveukupno je osnovano 1.100 kreditnih unija.

Predsjednik Franklin Delano Roosevelt potpisuje Federal Credit Union Act koji postaje savezni zakon za osnivanje i regulaciju kreditnih unija. Pokret stabilno raste u 40-im i 50-im godinama i do 1960. godine više od 10.000 kreditnih unija imaju više od 6 milijuna članova.

Razvoj se dalje nastavlja u 70-im godinama, proširivanjem opsega poslovanja i dozvoljavanjem kreditnim unijama obavljanje poslova stambenog kreditiranja i drugih financijskih usluga. To dovodi do udvostručenja broja članova i trostrukog povećanja ukupne aktive.

Deregulacija i fleksibilnost u načelima osnivanja, kao i uvođenje novih financijskih usluga za članove, promjene su koje su se odvijale u 1980-ima na tržištu kreditnih unija u SAD-u.

U 1990-ima i početkom 21. stoljeća nastavlja se rast kreditnih unija. Nacionalni sustav osiguranja štednih uloga također prosperira zbog malog postotka kreditnih unija koje propadaju. Međutim, 2008. dolazi do najveće financijske krize nakon Velike depresije iz 1929. i cijeli financijski sustav je na velikoj kušnji. Osnovan je privremeni fond za stabilizaciju kreditnih unija u kojem su kreditne unije, a ne porezni obveznici, preuzeli rizik da uplatama u fond pokriju troškove krize.

Danas kreditne unije u SAD-u nastavljaju borbu s ekonomskim izazovima, alli industrija je pokazala veliku izdržljivost.

Kreditne unije danas

Kreditne unije djeluju u više od 100 zemalja širom svijeta, gdje pružaju različite financijske usluge, prije svega kreditne i depozitne. Njihovim djelovanjem obuhvaćeno je više od 200 milijuna članova koji putem kreditnih unija rješavaju svoje financijske potrebe. Ukupna aktiva kreditnih unija u svijetu u 2010. godini iznosila je 1.461 milijardu dolara, a štednja članova iznosila je 1.229,4 milijardi dolara. Udio članstva kreditnih unija u ukupnom broju stanovnika na svjetskoj razini je više od 8%.

Na globalnoj razini kreditne unije su udružene u Svjetsko vijeće kreditnih unija (WOCCU) unutar koje se razvija inicijativa da se razvije reprezentativni model koji će biti polazna osnova za osnivanje kreditnih unija širom svijeta. Godine 2008. godine dogovorena su Međunarodna načela upravljanja kreditnim unijama uključujući i članice Europske mreže kreditnih unija.

U Hrvatskoj se kreditne unije pojavljuju nedugo nakon osnivanja prve kreditne unije u Europi, u Pitomači se 1862. godine osniva prva hrvatska kreditna unija u obliku štedno-kreditne zadruge. Početkom 20-og stoljeća, u Hrvatskoj je djelovalo 1.511 štedno-kreditnih zadruga s oko 250.000 članova. Značajno je napomenuti, da danas u zemljama EU djeluje više od 130.000 različitih vrsta financijskih institucija koje djeluju u zadružnom obliku, u kojima je organizirano više od 83 milijuna članova i zaposleno više od 2,3 milijuna djelatnika.

Preoblikovanje štedno-kreditnih zadruga u kreditne unije u Republici Hrvatskoj izvršeno je temeljem Zakona o kreditnim unijama koji je stupio na snagu 01.01.2007. godine, čime je istovremeno započet i proces usklađivanja poslovanja postojećih štedno-kreditnih zadruga s pravnom stečevinom EU. Navedenim Zakonom i podzakonskom regulativom uređena su sva bitna područja poslovanja kreditnih unija (dobivanje licence za rad od strane HNB-a, mjerenje i upravljanje svim vrstama rizika u kreditnim unijama, utvrđivanje stope solventnosti, jedinstveno iskazivanje efektivne kamatne stope, propisano je obvezno izvještavanje HNB).

Od ukupno 124 štedno kreditne zadruge koliko ih je poslovalo na dan 31.12.2005. godine, danas na području RH posluje ukupno 26 kreditnih unija s aktivom od oko 580 milijuna kuna.

U zemljama EU, kreditne unije uz kreditno-depozitne poslove mogu obavljati i druge poslove za svoje članove kao što su jednostavne bankarske transakcije, transakcije vezane za tekuće račune, savjetodavne usluge, knjigovodstvene usluge, posredovanje u životnom osiguranju, platni promet, usluge razvijanja vještina svojih članova u upravljanju novcem i sl.

Osim navedenih poslova, kreditne unije mogu primati depozite od drugih kreditnih unija, udruženja kreditnih unija, javnih organizacija, vjerskih zajednica, lokalne samouprave, međunarodnih fondova i dobrotvornih organizacija, kao i ulagati u državne vrijednosne papire.

Kreditne unije u gotovo svim zemljama EU, kao uvjet za učlanjenje, imaju propisan kriterij prebivanja, rada ili posjedovanja nekretnine na istom području (tzv. teritorijalno načelo), s time da je područje prebivanja u pojedinim zemljama različito propisano:

Uz navedene kriterije za učlanjenje, u nekim državama (Litva, Velika Britanija), uvedena je mogućnost pridruženog članstva, odnosno ako član kreditne unije ne ispunjava osnovne uvjete za članstvo, prema odluci Glavne skupštine može steći status pridruženog člana sa svim pravima i obvezama člana, ali bez prava glasa.

Depoziti članova kreditnih unija su osigurani na isti način kao i depoziti banaka, što znači da su osigurani putem nacionalnih sustava osiguranja štednih uloga.