Osobni stečaj – sve što trebate znati

Razvoju ekonomske krize, koja je pridonijela povećanju stope nezaposlenosti i u velikoj mjeri smanjila životni standard građana, prethodilo je razdoblje kreditne ekspanzije.

Posljedica je općenita prezaduženost građana, zbog čega je osobni stečaj postao vrlo tražena tema u 2015. Ovdje ćemo se pozabaviti osnovnim detaljima, a kad se pojave nove informacije, nadopunit ćemo članak.

Vlada je u 2012. godini uvela ovrhu putem FINA-e. Blokiranjem računa građana nastojalo se vjerovnicima osigurati povrat dugova.

S obzirom na to da se od 2012. do 2015. godine broj blokiranih računa građana mjesečno u prosjeku povećavao za 3570 te iznos duga za 540 milijuna kuna, jasno je da ovrhe putem FINA-e nisu polučile željenim rezultatom.

Zakon o stečaju potrošača stupiti će na snagu 1. srpnja 2015. godine. Uvođenjem tog načela Vlada nastoji razviti sustav u kojem će prezaduženi građani reprogramirati svoje obveze, a vjerovnici namiriti tražbine.

Zakon o stečaju potrošača

Cilj je donošenjem Zakona o stečaju potrošača stvoriti uvjete u kojima bi se dogovor oko restrukturiranja postojećih tražbina postigao van suda. Dakle provođenjem Zakona o stečaju potrošača sudstvo bi se rasteretilo neefikasnih ovršnih postupaka.

Zakonom se uređuju: izvansudski postupak pred savjetovalištima, pretpostavke za otvaranje postupka stečaja potrošača, opća pravila o stečaju potrošača, postupak pred sudom te uvjeti oslobađanja potrošača od plaćanja preostalih obveza.

Tko može zatražiti osobni stečaj?

Osobni stečaj namijenjen je prezaduženim građanima koji najmanje tri uzastopna mjeseca nisu u mogućnosti ispuniti dospjele novčane obveze. Ukupan iznos dospjelih obveza treba iznositi minimalno 30.000,00 kuna.

Uz građane tzv. osobni bankrot mogu zatražiti i fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost.

U kojem slučaju imaju obrtnici pravo na osobni stečaj?

Fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost (npr. obrtnici) mogu zatražiti osobni stečaj pod uvjetom da zadovoljavaju sljedeće kriterije:

–        nemaju više od dvadeset vjerovnika

–        njihove novčane obveze iz obavljanja samostalne djelatnosti ne prelaze iznos od 100.000,00 kuna

–        nemaju financijskih obveza prema radnicima (ne duguju plaće ni doprinose)

–        prema njima nije pokrenut predstečajni ili stečajni postupak

Procedura osobnog stečaja

Prilikom donošenja odluke o proceduri osobnog stečaja Vlada je uvažavala zakonodavstvene trendove zemalja članica Europske unije.

Europska unija podupire izvansudsko rješavanje problema naplate dugovanja.

Prva faza: Izvansudski postupak

Izvansudski postupak može pokrenuti jedino dužnik. Dakle građane u osobni bankrot ne mogu „otjerati“ vjerovnici.

U ovoj se početnoj fazi nastoji sporazumno odrediti na koji će način i u kojem iznosu dužnik namiriti svoja dugovanja.

Za trajanja izvansudskog postupka prikupljaju se podaci o potraživanjima vjerovnika i dužnikovoj imovini.

Izvansudski postupak provode posrednici zaposleni u savjetovalištima, odnosno organizacijskim jedinicama FINA-e. Postupak traje do 60 dana, a ako posrednik ili sudionici u postupku ocjene da postoji mogućnost  sklapanja sporazuma može se produljiti za dodatnih 30 dana.

Izvansudski sporazum, sklopljen između dužnika i vjerovnika, ima učinak izvansudske nagodbe. Stoga se sporazumom određuje plan namirenja duga, odnosno propisuje rok i način ispunjenja obveza.

Druga faza: Sudski postupak

Ako se dužnik/potrošač i vjerovnici ne uspiju dogovoriti oko načina namirenja postojećih dugovanja, postupak se nastavlja pred nadležnim sudom.

Dužnik iznova dobiva priliku postizanja dogovora s vjerovnicima, ovaj put u obliku sudske nagodbe. U slučaju da ne dođe do sklapanja sudske nagodbe, otvara se stečajni postupak.

Treća faza: Otvaranje stečajnog postupka

S obzirom na to da dogovor o namirenju tražbine između dužnika i vjerovnika nije postignut, dužnik i/ili vjerovnici daju prijedlog za otvaranje stečajnog postupka.

Dakle otvaranje stečaja predstavlja krajnju mjeru procedure stečajnog postupka.

Sud i povjerenik, kojega je sud odabrao s liste stečajnih upravitelja, čine nadležna tijela u postupku stečaja potrošača. Povjerenik u daljnjem tijeku postupka zauzima ulogu posrednika između suda, potrošača i vjerovnika.

Glavna zadaća povjerenika je razdioba dužnikove imovine. Povjerenik je primoran unovčavati cjelokupnu dužnikovu imovinu te je ravnomjerno razdjeljivati vjerovnicima.

Zaposleni dužnici sporni dug otplaćuju gotovo cijelom plaćom, izuzev socijalnog minimuma koji je neophodan za njihovo preživljavanje.

Dužnicima koji nemaju imovinu i nisu radno sposobni nakon provjere ponašanja u trajanju od pet godina dugovi će se u cijelosti otpisati.

Dakle povjerenik će evidentirati sva dugovanja te imovinu dužnika, a zatim procijeniti koji će se iznos dugovanja vraćati. Ostatak duga koji prema toj procjeni dužnik ne bi mogao vratiti, otpisao bi se.

Život sa stečajnim upraviteljem

Za trajanja stečajnog postupka dužniku bi se dozvolilo korištenje vlastite nekretnine. U slučaju da je prodaja egzistencijalne nekretnine nužna za namirenje većeg iznosa dugovanja, stečajni upravitelj može prodati nekretninu.

Razdoblje osobnog stečaja ne može biti kraće od jedne ili dulje od pet godina, a ovisi o imovini te zaduženju potrošača.

U razdoblju osobnog stečaja potrošač je dužan obavijestiti povjerenika o stjecanju nove imovine (nasljeđivanje nekretnine, porast redovitih primanja, osvajanje nagrade, dobitak od igara na sreću i sl.). Za trajanja stečajnog postupka dužnici će biti izloženi strogom nadzoru te će se kontrolirali svi njihovi prihodi po računima.

Nezaposleni dužnici su za vrijeme stečajnog postupka dužni tražiti posao te prihvatiti sezonske poslove za koje su kvalificirani.

Stečajni upravitelj ovlašteni je iseliti dužnika iz kuće u manji stan, prodati njegov automobil, mobilni telefon ili sl., sve dok ne vrati dug.

Da bi obrtnik koji je zatražio stečajni postupak mogao nastaviti poslovanje, morati će stečajnome upravitelju dokazati da i dalje može profitabilno raditi.

S obzirom na to da u otplatu duga ulazi cijela dužnikova imovina, stečajni postupak predstavlja osobni bankrot. Za trajanja stečajnog postupka dužnik živi po strogo određenim pravilima te se odriče svakog luksuza s ciljem vraćanja duga. Po završetku stečajnog postupka dužnik kreće od nule, bez dugova a možda i imovine.

Dodatne zanimljivosti vezane uz Zakon o stečajnom postupku

Vlada planira uvesti savjetnike koji će građanima olakšati odluku o podnošenju zahtjeva za pokretanje osobnog stečaja.

Iako je stečajni postupak zamišljen kao otpis dijela dugovanja, za građane bez radne sposobnosti i bez imovine stečajni postupak će predstavljati oprost dugova.

Zakon oslobođenja otplate duga ne primjenjuje se na obveze poput naknada za uzdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje je potrošač dužan uzdržavati.

Osuđeni za kaznena djela koji moraju vratiti nezakonito stečenu imovinsku korist nemaju mogućnost proglašenja osobnog stečaja.

Osobe koje su bile u stečajnom sustavu, ali svoj dug nisu namirile, ne mogu iznova zatražiti stečajni postupak.

Stečajnim postupkom nije moguće otpisati dugovanje prema Poreznoj upravi. Izmjenama Općeg poreznog zakona građani će od 1. svibnja 2015. godine moći s Poreznom upravom sklopiti nagodbu o namirenju poreznog duga. Detalji nagodbe još nisu poznati.

Troškovi izvansudskog dijela stečajnog postupka iznose 100,00 kuna, a troškovi sudskog postupka najmanje 1.000,00 kuna.

Zaključak

Vlada procjenjuje da će se u savjetovališta godišnje javljati oko 20.000 građana te da će oko tri tisuće građana završiti u stečaju.

Oslobađanje od dijela novčanih obveza svakako predstavlja postupak koji visoko kotira u zemljama s manjom korupcijom, nižom stopom nezaposlenosti, manjim brojem invalidskih mirovina te znatno nižom razinom sive ekonomije.

Naposljetku, brojni su građani s ciljem namirenja tražbina odlučili prodati vlastitu nekretninu. U ovo recesijsko doba prodaja nekretnine predstavlja poduhvat te je uglavnom realizirana daleko ispod tržišne cijene.

Cilj je zakona građanima omogućiti financijsku stabilnost, smanjiti broj ovrha i povećati povrat dugova vjerovnicima. Ista je ideja bila vodilja prilikom donošenja zakona iz 2012. godine, međutim, dosada nisu ispunjena očekivanja.