Krediti u švicrcima

Krediti u švicarcima i novi tečaj

Savjeti / Yetunde Kristina Škorić, Mag. Oec. / 02/02/2015 / 0 komentar

U rujnu 2011. godine Centralna banka Švicarske (Swiss National Bank, SNB) uvela je donju granicu deviznog tečaja, od 1.20 franaka za jedan euro, kako bi spriječila daljnje jačanje domaće valute.

Na izvanrednoj je sjednici Upravnog odbora održanoj 16. siječnja 2015. godine SNB ukinuo donju granicu, u odnosu na koju se vršila razmjena švicarskog franka za euro.

Krediti u švicarcima postaju sve skuplji u Hrvatskoj. No, kako izgleda mehanika tog poskupljenja, i koja su moguća rješenja?

Zašto „švicarac“ raste?

Slabljenje valute euro u odnosu na američki dolar utjecalo je na slabljenje švicarskog franka prema američkoj valuti. Stoga SNB smatra da se precijenjenost franka smanjila. Dakle, gospodarstvo Švicarske u stanju je prilagoditi se trenutnim tržišnim uvjetima, te nema potrebe za održavanjem fiksne minimalne razine deviznog tečaja.

Jedna od posljedica donedavno niske cijene nafte jest povećanje količine američkog dolara na globalnom tržištu. Višak američkog dolara u rukama imućnijih ruskih građana koristi se za ulaganje u imovinu (npr. švicarski franak), koja bi u budućnosti trebala povećati njihove prihode. Dakle, novac koji je došao izvana u Švicarskoj je vršio pritisak te je došlo do „inflacije“ domaće valute.

Globalna financijska tržišta burno su reagirala na ukidanje donje granice deviznog tečaja što je dovelo do jačanja švicarskog franka za gotovo 40,00% u odnosu na valutu euro. Trenutno se tečaj stabilizirao na omjeru od 1,03 švicarskih franaka za jedan euro što predstavlja jačanje švicarske valute za oko 15,00%.

Položaj korisnika stambenih kredita indeksiranih u švicarskim francima

S obzirom na to da je u Hrvatskoj dio kreditnog portfelja plasiran uz valutnu klauzulu švicarski franak, posljednja kretanja tečaja poskupljuju mjesečne anuitete otplate tih kredita.

Hrvatska narodna banka (HNB) nema utjecaja na kretanje deviznog tečaja švicarskog franka i domaće kune. Naime, HNB je odlučio tečaj kune vezati uz euro, s obzirom na to da je većina depozita i kredita u Hrvatskoj indeksirana upravo uz valutnu klauzulu euro. Zašto su depoziti i krediti Hrvata indeksirani valutnom klauzulom?

Poviješću izazvan, a već dulje vrijeme neosnovan, strah od hiperinflacije domaće valute razlog je zašto građani štede u eurima, a posljedica je plasiranje kredita uz valutnu klauzulu euro.

Krajem 2014. godine krediti vezani uz valutnu klauzulu švicarski franak činili su oko 16,00% ukupnog iznosa kredita. Švicarski franci najzastupljeniji su kod stambenih kredita te čine oko 38,00% iznosa stambenih kredita.

Korisnici kredita koji su se zadužili u francima, u prosjeku, do danas nisu plaćali veće anuitete od korisnika kredita uz valutnu klauzulu euro.

U slučaju da se tečaj franka zadrži na 6,39 kuna, a kamatna stopa na 3,23%, kod direktne konverzije kredita u francima u domaću valutu, korisnici kredita u „švicarcima“ u prosjeku bi otplatili gotovo jednak iznos kredita kao i građani koji su ugovorili kunski kredit.

Izračun za svakog pojedinog dužnika ovisi o godini ugovaranja te o ročnosti kredita. Dio bi korisnika kredita u „švicarcima“ uz aktualne uvjete platio veći iznos kredita, ali ima i onih koji bi u konačnici bili na dobitku.

Zahvaljujući povoljnom kamatnjaku i niskom tečaju, koji su utkani u mjesečni obrok otplate, građani su odabirom valute švicarski franak povećali vlastitu kreditnu sposobnost i prije desetak godina zadužili se izvan svojih mogućnosti. Stoga danas glavni problem građanima predstavlja povećanje mjesečnog obroka otplate u odnosu na tada ugovoreni anuitet.

Je li nas povijest ičemu naučila? U prostorijama Progreso grupe nerijetko se susrećemo s klijentima koji zahtijevaju da se njihova kreditna sposobnost „rastegne“ do kraja. Razumljivo je da se građani žele zadužiti na kraći rok kako bi u konačnici otplatili manje kamata. Ako uzmemo u obzir da su naknade za prijevremenu otplatu kredita uistinu zanemarive, kamatnjaci na štednju relativno visoki, a stopa nezaposlenosti iz dana u dan raste, možda bi zaduživanje uz manju ratu predstavljalo bolje rješenje.

Dio je korisnika kredita plasiranih uz valutnu klauzulu švicarski franak vrlo loše kreditne sposobnosti. Nažalost, njihovu sudbinu dijeli znatno veći broj građana koji su se zadužili uz valutnu klauzulu euro. Možda bismo ipak uzrok, ali i rješenje problema trebali tražiti u Vladi, a ne u bankama. Vlada može utjecati na smanjenje stope nezaposlenosti i redukciju sive ekonomije, snižavanje cijena komunalija, rast redovitih primanja građana i sl.

Udio građana koji otplaćuju stambene kredite u „švicarcima“ je 4,00% hrvatskog stanovništva, a samo maleni dio njih pripada najugroženijem sloju hrvatskoga društva.

Jesmo li realni u očekivanjima ustupaka koje tražimo od banaka?

Posljednjih dana raspravlja se o mjerama koje bi ublažile utjecaj aprecijacije (jačanje valute) švicarskog franka na rast kreditnih obveza građana koji otplaćuju kredite u „švicarcima“.

Smanjenje kamatnjaka, ali i visoka stopa nenaplativosti kredita u “švicarcima” sigurno je utjecala na zaradu banaka. Danas, hrvatske banke ne zarađuju na kreditima u švicarskim francima.

Za 1.000,00 eura stambenog kredita plasiranog uz valutnu klauzulu euro, banke godišnje zarade oko 25,00 eura. Međutim, banke ne ostvaruju navedenu zaradu na stambenim kreditima u „švicarcima“.

Iako, bankama jest u interesu smanjiti visinu mjesečnog anuiteta kredita ako bi na taj način smanjile  udio nenaplativih kredita u „švicarcima“. Uostalom, kreditne institucije podnose teret krize lakše od građana.

Možda bismo trebali biti umjereni i oprezni u zahtjevima. Zatraže li se ustupci i za kredite u eurima, što su posljedično realna očekivanja, gubici banaka mogli bi postati veći. S obzirom na to da većina građana živi od „bankarskog novca“ (hrana, režije, bolničko liječenje, školovanje, putovanja i sl. financirana su kreditima), trebali bismo shvatiti da je kriza bankovnog sustava nešto što svakako želimo izbjeći.

Privremena odluka Sabora za ublažavanje posljedica jačanja valute franak odnosi se na stambene kredite građana, kredite obrtnika i OPG-a

U četvrtak, 22. siječnja, Sabor je objavio odluku o izmjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju, kojom se idućih godinu dana zamrzava tečaj franka na 6,39 kuna. Prihodi odnosno gubici banaka u slijedećih godinu dana ovisit će o kretanju tečaja.

Za građene koji otplaćuju kredite vezane uz švicarski franak odluka Sabora osigurava otplatu kredita po tečaju koji je vrijedio prije SNB-ova ukidanja donje granice vezivanje tečaja švicarskog franka uz euro.

Kompletnu razliku troškova između stvarnog i fiksiranog tečaja podmirivat će banke. Stoga metoda kojom je Sabor odlučio smanjiti utjecaj aprecijacije švicarskog franka na domaću valutu predstavlja privremeno rješenje.

Činjenica jest da je današnja vrijednost švicarske valute precijenjena. Za pretpostaviti je da će vrijednost franka pasti, pitanje je samo u kojem roku. Vlada je fiksirala otplatu anuiteta na stambene kredite građana, namjenske kredite obrtnika i obiteljskih poljoprivrednih poduzeća uz tečaj 6,39. U slučaju pada stvarne vrijednosti švicarskog franka ispod vrijednosti fiksiranog tečaja građani su i dalje u obvezi izvršavati otplatu uz fiksirani tečaj.

Prednosti ove mjere banke nalaze u smanjenju daljnjeg rasta  loših kredita u valuti franak do kojega bi sigurno došlo zbog rasta tečaja „švicarca“.

S obzirom na to da tečajne razlike u potpunosti namiruju banke, uz pretpostavku tečaja EUR/CHF 1:1,  ekonomski stručnjaci procjenjuju smanjenje kamatnih prihoda banaka za oko 400 milijuna kuna u godinu dana.

Prijedlozi za dugoročna rješenja

Odluka koju je u četvrtak donijela Vlada građanima predstavlja predah, a bankama teret troškova na godinu dana. Javlja se pitanje, što po isteku godine?

Konverzija kredita u kune po tečaju koji se razlikuje od tržišnog

Konverzija bankovne imovine (krediti) ujedno podrazumijeva i konverziju bankovnih obveza (depoziti). Stoga pretvaranje kredita plasiranog uz „švicarce“ u hrvatske kune, po tečaju različitom od tržišnog, zahtijeva plaćanje tečajne razlike.

U slučaju konverzije stambenih kredita u francima u domaću valutu po tečaju od 6,39 kuna bankama predstavlja trošak od gotovo 3,8 milijardi kuna.

Ako bi se krediti konvertirali u drugu valutu po tečaju koji je vrijedio prilikom ugovaranja kredita, kamatna stopa trebala bi odgovarati valuti kredita. Izjednačavanje dužnika s kreditima u francima i dužnika s kreditima u kunama većini korisnika kredita u „švicarcima“ povećalo bi mjesečne anuitete.

Kamatna stopa na kredite u francima u trenutku odobravanja iznosila je 4,60. Tada su krediti u kunama imali viši kamatnjak za oko 2,5 postotnih bodova, a gotovo 4 postotna boda višu kamatnu stopu od one koju danas plaćaju dužnici s obvezama u francima.

Preračunavanje kredita u francima u kune po početnom tečaju uz kamatnu stopu koja je vrijedila za kunske kredite dovodi nas do spoznaje da većina dužnika nije “preplatila” kredit. Veliki dio građana zapravo bi morao nadoplatiti razliku.

Smanjenje kamatne stope

Jedna od razmatranih mjera kojom bi se dugoročno smanjio utjecaj rasta „švicarca“ na visinu anuiteta i glavnice kredita jest smanjenje kamatne stope.

Prosječni anuitet kredita vezanog uz franak odgovarao bi visini anuiteta koje danas otplaćuju građani (pri trenutačnom tečaju franka) za kamatnu stopu od 0,70%.

Učinak smanjenja kamatne stope najviše bi osjetili građani s većim preostalim iznosom kredita.

Navedena bi mjera spustila kamatnjak do granično niske razine, a u slučaju daljnje aprecijacije franka spuštanje kamatne stope bilo bi nemoguće. Također, potrebno je razmotriti i detaljno odrediti okvire utjecaja deprecijacije franka (slabljenje valute) na kamatnu stopu.

Formiranje balona odgođenih potraživanja

Formiranje balona omogućuje korisnicima kredita da sljedećih godina otplaćuju anuitete kredita po tečaju koji je vrijedio prije aprecijacije švicarske valute.

Vjerovnici i dužnici unaprijed bi definirali broj godina tijekom kojih bi korisnici kredita plaćali anuitete po tečaju u vrijednosti od prije aprecijacije. Novčanu razliku u visini otplatnih anuiteta koja je uzrokovana razlikom između tržišnog i fiksiranog tečaja, kreditne institucije “spremale” bi u tzv. balon. Ako je tržišni tečaj franka jači od fiksiranog, u balon bi se selilo odgođeno potraživanje, a ako je slabiji, postojeće odgođeno potraživanje bi se smanjivalo.

Po isteku ugovorenog razdoblja utvrđivalo bi se stanje u “balonu”. Ovisno o visini novčane razlike koju je dužnik u obvezi podmiriti vjerovniku odredio bi se način otplate: odgođena otplata, otpis dijela ili cijelog potraživanja, podjela potraživanja između vjerovnika i dužnika uz participaciju Republike Hrvatske i sl.

Paket regulatorno poreznih mjera

Navedena mjera podrazumijeva ponovno ocjenjivanja kreditne sposobnosti građana opterećenih kreditima u „švicarcima“.

Korisnici kredita i njihovi vjerovnici ugovorili bi razdoblje mirovanja u kojem dužnik nije obvezan plaćati kredit, tzv. „grace period“. Za vrijeme mirovanja dužnik smije koristiti nekretninu, predmet zaloga, ali je banci dužan plaćati najam. Dakle, banke bi korisnicima kredita iznajmljivale „njihove“ stanove. Za vrijeme „grace perioda“ klijent bi imao niske troškove najma, čak i do 50,00% iznosa postojećeg anuiteta po kreditu.

Po isteku ugovorenog razdoblja banka bi ocjenjivala kreditnu sposobnost dužnika te vjerojatnost daljnjeg urednog vraćanja kredita. Ako bi dužnik zadovoljio tražene kriterije kreditne sposobnosti zbog posebnih poreznih bonifikacija bio bi u prednosti pri ponovnoj kupnji te nekretnine.

Korisnici stambenih kredita svakako bi trebali pomno razmotriti ovu mjeru. Danas cijene nekretnina  bilježe pad. Dakle, banke bi postale vlasnici nekretnina po povoljnim uvjetima. Ako za desetak godina cijene nekretnina zabilježe rast korisnici kredita od banaka će kupovati nekretnine po znatno višim cijenama.

Bankama je u interesu riješiti problem „švicarca“ i uredne otplate kredita nominiranih uz valutnu klauzulu CHF, s obzirom na to da su cijene nekretnina niske, a vjerojatnost naplate od klijenata nakon prodaje založne nekretnine vrlo male. Stoga je sporazumno rješenje koje stanare ostavlja u nekretnini za banku isplativije. Niske cijene najma značile bi predah za dužnike.

Reakcije banaka na rast tečaja „švicarca“

HNB određuje cijenu domaće valute deviznim transakcijama. Vrijednost je Hrvatske kune realno gledajući precijenjena. S obzirom na to da većina hrvatskih građana štedi u devizama te da smo kao turistička zemlja podložni stalnom priljevu deviza, centralna banka mora održavati vrijednost kune visokom.

Uzmemo li u obzir da  HNB devizama (EUR,CHF,USD i dr.) štiti domaću valutu od deprecijacije cijena konverzija kredita uz valutnu klauzulu švicarski franak u domaću valutu mogla bi biti iznimno visoka.

Banke mogu konvertirati franak u kune, samo ako imaju dovoljno domaće valute. Ako je glavnina bankovnih depozita u devizama, jasno je da banke nemaju dovoljno kuna. HNB može štampati kune i plasirati ih bankama, uz posljedicu deprecijacije kune. Mogu li građani, ali i hrvatsko gospodarstvo preživjeti znatniju deprecijaciju domaće valute?

Banke su se zaštitile od tečajnog rizika time što su svoje potraživanje indeksirala na švicarski franak s obzirom da su i njihove obveze bile u toj valuti. Građani čiji su krediti indeksirani valutnom klauzulom, neovisno je li riječ o francima, eurima, dolarima i sl. trebaju štedjeti u istoj valuti te na taj način zaštititi svoj novac od tečajnog i rizika inflacije.

Preduvjet sklapanja ugovora između vjerovnika i dužnika jest pretpostavka urednog izvršavanja obveze korisnika kredita. Interes kreditne institucije jest osigurati okolnosti u kojima je izvršavanje ugovorenih obveza moguće. Stoga građani s razlogom od banaka očekuju razvoj modela koji bi im omogućio nastavak redovite otplate kredita indeksiranih valutnom klauzulom švicarski franak.

Iako, čini se da na redovito izvršavanje obveza dužnika prema vjerovniku veći utjecaj ima Vlada. Naime, nedovoljna educiranost građana kojima je pružena mogućnost sklapanja dugoročnog ugovora s kreditnim institucijama razlog je zbog kojega se nisu zaštitili od tečajnog rizika. S druge strane, redovita i pristojna mjesečna primanja omogućila bi im redovito izvršavanje ugovorenih obveza.  Sustav obrazovanja i visina nadnica u nadležnosti su Vlade Republike Hrvatske.

Podijelite članak



Yetunde Kristina Škorić, Mag. Oec.

O autoru
Yetunde Kristina Škorić, Mag. Oec.

članica uprave i direktorica

Yetunde Kristina Škorić, Mag. Oec. rođena je 05.12.1987. godine.
Nakon završetka srednje ekonomske škole, 2006. godine upisuje Ekonomski fakultet u Osijeku, smjer financije... [Pročitajte više]

 

Komentari

Imate pitanje ili komentar? Tu smo!